Svemirsko blago na aukciji

This is the HTML version on my article recently published in Hrvatski Obzor, 1997;130:39-40.


Svemirsko blago na aukciji

Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr

20. studenog 1997. u New Yorku aukcijska kuća Guernsey's održat će aukciju marsovskih meteorita, što je još jedan korak prema komercijalizaciji svemira. Prihod će ići u humanitarne svrhe i namijenjen je Američkom društvu za borbu protiv raka.


Godine 1993. aukcijska kuća Sotheby prodala je oko 1/3 grama, dakle manje od dva karata, stijene donesene s Mjeseca. Cijena je bila upravo fantastična: 442000 US $. Grubom ekstrapolacijom se dolazi do cijene od oko 1.3 milijarde dolara za kilogram mjesečeva tla. Naravno, u slučaju da se tolika količina pojavi na tržištu, zbog veće bi ponude cijena neizostavno pala, ali bi vjerojatno još uvijek bila ogromna. Vrlo veliku cijenu, 200000 US $ po gramu, postigla je i krhotina s Mjeseca koja je u obliku meteorita prije nekoliko mjeseci pala na Zemlju. To je još jedna potvrda da bi propisno certificirani komadić Mjeseca mogao cijenom nadmašiti bilo koji rijetki mineral ili dragi kamen Meteoriti su oduvijek bili predmet velike inspiracije i interesa ljudi. Još prije nekoliko tisućljeća oltar hrama u Delfima, koji je kasnije postao poznat po dvosmislenim odgovorima proročice Pitije, bio je u stvari veliki meteorit. Danas se za meteorite zanimaju znanstvenici, muzeji i - kolekcionari. Moderne znanstvene tehnike (u nekim slučajevima) omogućuju da se odredi točno podrijetlo meteorita, ukazujući da su pristigli s drugih planeta, Mjeseca ili asteroida, a neki čak iz svemirskih prostranstava izvan Sunčeva sustava.

Kamenje s Mjeseca i Marsa
Procijenjeno je tako da na Zemlji ima oko 360 kg materijala podrijetlom s Mjeseca, nešto su donijeli astronauti s misija Apollo, no najveći je dio pristigao u formi meteorita. I dok se podrijetlo mjesečevih meteorita lako može dokazati usporedbom fizičkih i kemijskih svojstava s uzorcima koje su donijeli astronauti, postavlja se pitanje kako dokazati marsovsko podrijetlo nekih od meteorita koji su pali na Zemlju, budući da uzoraka marsovskog tla nema. Indirektnim je metodama ustanovljeno da je od dvadesetak tisuća danas poznatih meteorita samo 12 marsovskih, ukupne mase oko četrdesetak kilograma. U tome su nezamjenjivi bili podaci o sastavu marsovske atmosfere koju su još 1976. godine uspješno analizirale letjelice Viking. Komadići marsovskih meteorita, nakon žarenja oslobađaju plinove identičnog sastava smjesi plinova u marsovskoj atmosferi! Ti su pak plinovi bili u davnoj prošlosti "sagurani" i "zbijeni" u kristalnu rešetku marsovske stijene istim onim procesom koji je komadiće te iste stijene izbacio s površine u svemir. Taj je proces sraz s nekim nebeskim tijelom, najvjerojatnije asteroidom koje je pogodilo Mars. Znanstvenici su i tu teoriju pokušali laboratorijski dokazati. Načinili su u posebnoj komorici simulaciju marsovske atmosfere, te su komadiće stijene sastava što sličnijeg marsovskim stijanam gađali sičušnim projektilima ogromne brzine od oko 2 km/s. Zatim su žarili ono malo ostataka što je preostalo od pogođene mete. Kao rezultat, dobili su simuliranu marsovsku atmosferu u kojoj se eksperiment i odvijao! Dokaz je to da su udarni valovi koji su načinili brojne kratere na površini Marsa kao posljedicom sudara s drugim nebeskim tijelima, ujedno sabili i plinove iz marsovske atmosfere u mineralnu strukturu pogođenog stijenja. Valja napomenuti da sudari planeta i njihovih mjeseca s većim nebeskim tijelima nisu nipošto rijetki, o čemu svjedoče brojni krateri odlično vidljivi na Mjesecu i Marsu. Brojni krateri (čak 200!) svjedoče da i Zemlja nije bila pošteđena takvih kataklizmi. No zbog burne geološke aktivnosti ti zemaljski krateri nisu lako vidljivi. Jedna od posljedica takvog događaja jest mogućnost masovnog izumiranja životinskih vrsta (teorija o nestanku dinisaura!), no ostali učinci laicima nisu toliko očiti. U znanstvenim je krugovima sve zastupljenija teorija da je Mjesec nastao od zemaljskih krhotina koje su u izbačene u svemir nakon sudara Zemlje i objekta veličine Marsa. Ta se teorija za sada ne može i dokazati, ali bi pomogla objasniti brojna geokemijska opažanja Zemlje i Mjeseca koja je za sada nemoguće oobuhvatiti nekom drugom jedinstvenom teorijom o mjesečevom podrijetlu.


Imena meteorita s Marsa

SNC grupa meteorita
Za sada identificirani marsovski meteoriti klasificirani kao Shergottite, Nakhlite i Chassignite, odnosno kolektivno kao SNC grupa. Svaka pojedina grupa nazvana je po mjestu pada "rodonačelnika" grupe. Shergotty je tako mjesto Indiji, Nakhla u Egiptu, a Chassigny u Francuskoj, a meteoriti su ponaosob pali 1865., 1911. i 1915. godine. Za Shergottite znanstvenici vjeruju da sadrži dokaze (u obliku fosiliziranih ostataka amino kiselina) o mogućem životu na Marsu, a Chassignite je pak najrjeđi. Tih 12 marsovskih meteorita imali su ukupnu masu oko četrdesetak kilograma, a svega je 9%, odnosno oko 3.5 kg, u privatnom vlasništvu. Ostatak posjeduju razni muzeji i vlade. No, danas na svijetu postoji svega sedam potpunih kolekcija SNC meteorita za koje zna, od kojih je samo jedna privatna. I upravo se ta kolekcija nudi na prodaju putem aukcije koja će se održati 20. studenog 1997. u New Yorku. Aukciju će organizirati aukcijska kuća Guernsey's, poznata po nekim od najinteresantnijih do sada održanih svjetskih aukcija. Upravo im je ova najavljena aukcija pružila mogućnost da promoviraju jedinstveni slogan: Prodali smo sve na Zemlji, te smo krenuli malo dalje. I dok su kolekcionari i investitori oduševljeni, mnogo je onih koji su nezadovoljni prodajom dragocjene kolekcije. Na nedavno održanom sastanku međunarodne udruge za proučavanje meteorita, zbog njihove izuzetne važnosti za znanost, svjetski su muzeji proglasili moratorij na trgovinu marsovskim meteoritima. Već je spomenuto kako su uzorci mjesečeva materijala postigli ogromne cijene. Kako je odnos mase mjesečevog i marsovskog materija prisutnog na Zemlji 1:9, cijena marsovskog stijenja mogla bi nadmašiti mjesečevo. Interes javnosti za Mars ujedno je podgrijana izuzetnim uspjehom misije Pathfinder, ali i nedavnim otkrićima o mogućem životu na našem planetarnom susjedu. Koliki bi tek prestiž bio postati vlasnik Shergottite meteorita koji možda u sebi nosi ostatke marsovskog života (pa makar i u obliku jadnih ostataka u obliku fosilizirane drevne bakterije). Usprkos svemu, očito jest da su meteoriti s Marsa trenutno najvredniji prirodni objekti na svijetu. Stoga će ova aukcija vjerojatno biti jedina ikada održana (barem dok se uzorci s Marsa letjelicama ne donesu na Zemlju). Sretna je okolnost da se kolekcija neće razdvajati, jer će SNC grupa meteorita biti ponuđena na aukciji kao kao jedinstveni lot. Prihod ide u humanitarne svrhe i namijenjen je Američkom društvu za borbu protiv raka. Aukcija marssovskih meteorit jest još jedan, iako posredni, korak ka komercijalizaciji svemira i svemirskih istraživanja, što je ionako već uzelo maha. U sklopu programa Discovery, svemirska sonda NEAR (The Near-Earth Asteroid Rendezvous) nedavno je prošla pokraj asteroida Mathilda na putu k asteroidu Eros. Pojedinačno, svaka Discovery misija košta oko 150 milijuna US $, koliko npr. iznose troškovi nekog većeg filmskog hita.

Asteroidi

Pravi Eldorado
Specifičnost misije NEAR jest u tome što, iako se odvija pod okriljem NASA-e (National Aeronautics and Space Administration), NASA u biti samo kupuje znanstvene podatke, a sam pothvat vode akademski i industrijski partneri. Nov način poslovanja NASA-e, otvorio je put privatnom kapitalu u financiranju svemirskih istraživanja. Tako je korporacija Space Development, osnovana tek prije koju godinu, na putu da lansira prvi privatni svemirski brod koji će napustiti zemljinu orbitu, posjetiti i sletjeti na drugo nebesko tijelo. Radi se o misiji NEAP (Near Earth Asteroid Prospector) koja za cilj ima proučavanje asteroida te određivanje elementalne strukture asteroida na koji letjelica bude sletjela. Asteroidi su interesantni zbog brojnih razloga, prvenstveno zbog već spomenute potencijalne mogućnosti sudara sa Zemljom. Asteroidi su zatim nepresušan izvor podataka o uvjetima koji su vladali u ranim fazama stvaranja Sunčeva sustava; na većim nebeskim tijelima su takvi tragovi uništeni procesima planetarne evolucije. Stoga proučavanje asteroida može dovesti do novih znanstvenih spoznaja o formiranju "našeg dijela" galaksije. Naposljetku, vjeruje se da asteroidi sadrže ogromno mineralno bogatstvo, koje bi u budućnosti pomoglo riješiti stalnu potrebu za novim sirovinama. Sonda NEAP će ujedno označiti pravo vlasništva za otvaranje budućeg rudnika, što podsjeća na iskolčavanje zemljišta iz ere osvajanja divljeg zapada. No, Space Development, nipošto nije jedina privatna korporacija koja se zanima za svemirske sirovine. Spomenimo samo kompaniju Harvest Moon koja istražuje mogućnost rudarenja na Mjesecu, potaknuta ogromnom cijenom koju je mjesečevo stijenje već postiglo. Završimo s parafrazom čuvene rečenice iz kultne serije Zvjezdane staze: privatni je kapital hrabro krenuo tamo gdje nikada do sada nije bio: u svemir.

Croatian Line

Last Update: 3 Oct 1997.

[http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text