
Press materijal
Povelja i kodeks
Ovlašteni stručni tehnički servis za stručne poslove zaštite od ionizirajućeg zračenja
|
Ispitivanje izvora zračenja
Osobni dozimetrijski nadzor Usluge... Kontakt: Tel: 01 46 82 571 Fax: 01 46 73 303 e-mail: doza@imi.hr |
Radioaktivnost okoliša
Kontakt: Tel: 01 46 82 500 Fax: 01 46 73 303 e-mail: [X] |
Voditelj:
Radovan
Fuchs
Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb
SAŽETAK
Mikotoksini su sekundarni
metaboliti raznorodnih plijesni, kojima su ljudi i životinje trajno izloženi
najčešće putem hrane. Mikotoksini se obično u hrani ne nalaze pojedinačno, već
kao mješavina. Problem zagađenja hrane mikotoksinima više je izražen otkako se
sve više ljudi hrani tzv. "zdravom hranom" proizvedenom bez upotrebe
pesticida koja je često upravo zbog toga kontaminirana većim koncentracijama
mikotoksina.
Radi utvrđivanja izloženosti
ljudi mikotoksinima u Republici Hrvatskoj određujemo koncentraciju okratoksina
A (OTA) i biomarkere djelovanja fumonizina sfinganin i sfingozin u biološkom
materijalu ljudi (urinu i krvi) metodom tekućinske kromatografije visoke
djelotvornosti (HPLC). Analiza izloženosti ljudi, sastoji se i od analize
prisustva OTA, fumonizina B1 i B2 (FB1 i FB2)
i zearalenona u uzorcima hrane (žitaricama i grahu) također metodom HPLC-a.
Cilj ovih istraživanja je usporediti podatke o izloženosti dobivene analizom
biološkog materijala ljudi i analizom hrane. Naročita je pozornost usmjerena na
određene skupine ljudi kod kojih bi izloženost mikotoksinima mogla biti
izraženija (radnici u nekim dijelovima poljoprivredne proizvodnje, drvne
industrije, stanovništvo u području endemske nefropatije). Zakon Republike
Hrvatske o maksimalnim dopuštenim količinama mikotoksina u namirnicama određuje
maksimalne koncentracije za aflatoksin B1, aflatoksin M1,
aflatoksin G1 i patulin. Aflatoksini se rijetko nalaze u hrani
proizvedenoj u našoj zemlji i prema našim saznanjima vjerojatnija je
kontaminacija drugim mikotoksinima (OTA, FB1, FB2 i
citrinin).
Svrha je predloženih istraživanja utvrditi kolika je izloženost
našeg stanovništva mikotoksinima, te sakupiti podatke koji bi poslužili za
donošenje zakonskih propisa o ograničenju količine mikotoksina u hrani
primjerenijih za naše prilike.